Iza nas je drugo kuhanje za beskućnike. Za naše šestaše, još jedno vrijedno iskustvo ispunjeno zajedništvom, trudom i brigom za one kojima je pomoć najpotrebnija.
Svaki oguljeni krumpir, svaka pripremljena namirnica i svaki zajednički osmijeh bili su mali, ali važni koraci u učenju da prepoznaju čovjeka u potrebi i daruju dio sebe.
Ono što nas posebno raduje jest činjenica da naši šestaši iz ovog iskustva ne odlaze samo s osjećajem da su učinili nešto dobro, nego i s novom željom da nastave činiti dobra djela.
U pratnji razrednice Ivane Negotić i vjeroučiteljice Anđele Teklić, naši su učenici još jednom pokazali da škola nije samo mjesto stjecanja znanja, nego i prostor u kojem se odgajaju srca za empatiju, odgovornost i ljubav prema bližnjemu.